Encouraging Language Skills in Children with Autism Spectrum Disorder

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) definiran je kao neurorazvojni poremećaj koji se javlja u prve 3 godine života, a očituje se u perzistentim nedostacima u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji te ograničenim, repetitivnim obrascima ponašanja, interesa i aktivnosti (DSM 5, 2013). Novo izdanje DSM-a dovelo je do velikih promjena u određenju poremećaja iz spektra autizma. Jedna od tih promjena je izostavljanje jezičnog kriterija prilikom opisivanja i dijagnostike PSA-a. Iako se u prošlosti smatralo da je kriterij jezičnog odstupanja ključan, DSM 5 navodi kako se uz PSA može i ne mora javiti jezično odstupanje. Ovakvo stajalište izazvalo je kritike Američkog logopedskog društva (ASHA) koje smatra da novi DSM previđa važnost kriterija jezičnog odstupanja za definiranje PSA-a što bi moglo dovesti do postavljanja pogrešne dijagnoze i primjenu nedostatnih terapijskih postupaka, budući da su nedostaci u formi i sadržaju jezika klinički značajni i predstavljaju indikatore za PSA (ASHA, 2012). Da su jezične osobitosti sastavni dio slike PSA-a potvrđuju i brojna istraživanja, stručna literatura kao i iskustva iz kliničke prakse. Jezične sposobnosti osoba s PSA-om su raznolike. Prema istraživanju Lord i sur. (2004) 20% pojedinaca sa PSA-om uopće ne razvije funkcionalan govor, dok kod nekih pojedinaca nije pristupno značajno odstupanje od osoba s tipičnim jezičnim vještinama. Ipak, većina djece sa PSA-om razvije neki oblik spontanog jezičnog izražavanja, no njihov je jezični razvoj netipičan. Djeca sa PSA-om pokazuju značajna odstupanja u jezičnom razumijevanju i u jezičnoj proizvodnji na razini svih jezičnih sastavnica, a česte su i eholalija, idiosinkratske fraze, inverzije zamjenica i slična obilježja specifična za PSA. Unatoč odstupanjima u jezičnom razvoju, djeca sa PSA-om pravovremenim uključivanjem u znanstveno utemeljene intervencijske postupke, mogu postići značajan napredak u jezičnim sposobnostima. Budući da uspješno poticanje jezičnog razvoja djece sa PSA-om predstavlja veliki izazov stručnjacima i obitelji djece sa PSA-om, cilj ovog diplomskog rada bio je dati pregled dosadašnjih spoznaja na području poticanja jezičnog razvoja djece sa PSA-om i predstaviti one intervencijske metode i tehnike koje su se pokazale uspješnim. Smjernice dane u ovom radu imaju uporište u znanstveno utemeljenim metodama, praktične su i primjenjive kako u kliničkom radu logopeda, tako i kod kuće.Autism spectrum disorder (ASD) is defined as a neurodevelopmental disorder that occurs in the first 3 years of life and manifests itself in persistent deficiencies in social communication and social interaction and limited, repetitive patterns of behavior, interests, and activities (DSM 5, 2013). The new release of the DSM has led to major changes in the definition of autism spectrum disorders. One of these changes is the omission of the language criteria when describing and diagnosing ASD. Although in the past the criteria of language disorder was considered crucial, DSM 5 states that language disorder may or may not occur in addition to ASD. This view has drawn criticism from the American Speech Therapy Society (ASHA), which believes the new DSM overlooks the importance of language disorder criteria for defining ASD, which could lead to misdiagnosis and inadequate therapeutic procedures, as language disorder in both form and content are clinically significant and represent indicators for ASD (ASHA, 2012). Numerous researches, literature as well as experiences from clinical practice confirm that language disorder is an integral part of the picture of ASD. The language skills of people with ASD are diverse. According to research by Lord et al. (2004) 20% of individuals with PSA do not develop functional speech at all, while some individuals do not have very different abilities from individuals with typical language skills. Nevertheless, most children with PSA develop some form of spontaneous language expression, but their language development is atypical. Children with ASD show significant difficulties in language comprehension and language production at the level of all language components. Echolalia, idiosyncratic phrases, inversion of pronouns, and similar features specific to PSA are also common. Despite difficulties in language development, children with PSA can make significant progress in language skills through early involvement in science-based intervention procedures. Since the successful promotion of language development of children with PSA is a great challenge for professionals and families of children with PSA, the aim of this thesis was to give an overview of current knowledge in the field of promoting language development of children with ASD and present those intervention methods and techniques which were proved successful. The guidelines given in this thesis are based on scientifically based methods and are practical and applicable both in the clinical work of speech and language therapists and for parents at home