Dance and movement as a therapeutic approach in nursing

Moderno sestrinstvo uči kako pacijentu pristupiti holistički, uvažavajući njegove psihološke, fiziološke, socijalne i duhovne potrebe. Redovna plesna aktivnost ima mnogostruke učinke na pojedinca kao što su: poboljšanje koordinacije pokreta, izgradnja mišića, veća elastičnost mišića, povećanje snage i kondicije što se očituje boljim zdravstvenim stanjem osobe, kako fizičkim, tako i psihičkim. Ples dopušta osobi da se izrazi neverbalnim putem kroz pokret tijela što uvjetuje osjećaj lakoće tijela i misli te tako pozitivno djeluje na psihološko i emocionalno stanje. Prakticiranjem raznih plesnih stilova aktiviraju se različiti dijelovi lokomotornog sustava i mozga, tako da se i ples kao terapeutski postupak može prilagoditi stilu za koji se pretpostavlja ili je već dokazano da će imati pozitivne rezultate. Terapija plesom i pokretom nova je disciplina psihoterapije ili art terapije koja se počela razvijati 60-ih godina 20. stoljeća., a danas se polako implementira u zdravstveni sustav. Prvobitno se spominje kao grana psihoterapije, a kasnije se njezina primjena širi na razna područja. Koristi se kao terapijski, odnosno rehabilitacijski postupak za sprječavanje uznapredovalosti simptoma neuromišićnih bolesti, te u poboljšanju motoričkih i socijalnih vještina osoba sa raznim intelektualnim ili oštećenjima somatosenzibilnog sustava. U radu su, osim pregleda istraživanja terapije plesom i pokretom, opisani i prikazi slučajeva tri osobe koje su pohađale plesne radionice iz osnova suvremenih plesnih tehnika i baleta. Polaznici su imali određene komorbiditete za koje se literaturno ističe da su prigodni kandidati za primjenu ove vrste art terapije.Modern nursing teaches us how to approach the patient holistically, respecting his psychological, physiological, social and spiritual needs. Regular dance activity has multiple effects on individuals such as: improved coordination of movements, muscle building, greater muscle elasticity, strength and fitness which is manifested by better health of people, both physical and mental. Dance allows a person to express themselves non-verbally through body movements that condition the feeling of lightness of body and mind and thus have a positive effect on the psychological and emotional state. Practicing different dance styles activates different parts of the locomotor system and brain, so that dancing as a therapeutic procedure can be adapted to the style being transformed or has already been shown to have positive results. Dance and movement therapy represent a new disciplinary psychotherapy or art therapy that began to develop in the 1960s, and today is slowly being implemented in the health care system. It was originally mentioned as a branch of psychotherapy, and later its application spread to various fields. It is used as a therapeutic or rehabilitation procedure to prevent the progression of symptoms of neuromuscular diseases, and to improve the motor and social skills of a person with various intellectual or impaired somatosensory systems. Within the thesis an overview of research on dance and movement therapy is given. Additionaly, three case reports of people who attended dance workshops about the basics of modern dance techniques and ballet are described. Attendees had certain comorbidities that made them suitable candidates for the application of this type of art therapy