Ovaj rad bavi se analizom ženskih likova u hrvatskoj baroknoj epici u čiji korpus istraživanja ulaze duža narativna djela u stihu nastala u 17. stoljeću: Osman Ivana Gundulića, Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionorića, Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman Petra Kanavelića te Obsida sigecka Petra Zrinskog. Sva djela uključena u istraživanje oslanjaju se na istovjetan uzor, epove Bijesni Orlando Ludovica Ariosta i Oslobođeni Jeruzalem Torquatta Tassa, pa se najprije izdvajaju ženski likovi iz navedenih talijanskih predložaka koji će se koristiti kao istraživačka pozadina hrvatskim baroknim epovima. Prije nego što se prijeđe na dublje semantičko istraživanje, ženski se likovi razvrstavaju prema osnovnim narativnim funkcijama, a na...