Use of mini dental implants in clinical practice

Minidentalni implantati (MDI) uski su implantati manjega promjera koji su svoju širu kliničku i tržišnu primjenu počeli ostvarivati početkom 90-ih godina prošloga stoljeća, a proširila se do danas. Prvo su se počeli upotrebljavati u stomatološkoj protetici kao privremeni nosači (sidrišta) za privremene protetičke radove. Ugrađivali bi se i odmah (neposredno) opterećivali privremenim protetičkim radom. U mnogim je slučajevima, nakon što je došlo vrijeme da se uklone, primijećeno da su se oseointegrirali (iako su imali glatku površinu) u koštanome tkivu i da ih je bilo teško izvaditi. To je bila prekretnica kada se o MDI počelo razmišljati kao o trajnijem rješenju (nosači protetičkih radova) u okviru implantoprotetičke terapije. To je bilo posebno moguće nakon kemijske i mehaničke obrade površine miniimplantata (postala je hrapava) koja se sidri u kosti na gotovo isti način kao i kod implantata standardnih dimenzija. Glavno područje primjene MDI jesu potpuno bezube donje čeljusti s izraženom resorpcijom alveolarnoga grebena, gdje nije moguće ugraditi implantate standardnih veličina. Indikacija se proširila i u područje izrade djelomičnih proteza, gdje se uz preostale zube kao nosače uključuju i minidentalni implantati radi ostvarivanja dodatne retencije i stabilizacije djelomične proteze. Slučajevi djelomične bezubosti poput gubitka bočnih sjekutića mogu biti primjeri gdje je indicirana ugradnja minidentalnih implantata (nema uvjeta za ugradnju standardnih implantata) uz privremenu i definitivnu protetičku rehabilitaciju (izrada samostalne krunice). U novije vrijeme zahvaljujući dobrim kliničkim uspjesima minidentalni implantati počeli su se rabiti kao nosači za fiksne protetičke radove, kada se primjenjuje neposredni/imedijatni protokol opterećenja. Međutim, ovakav oblik liječenja zasad nema znanstvenu potvrdu u istraživanjima. Također se upotrebljavaju i u ortodontskom liječenju, gdje se uporabljuju kao sidrište za kontrolu pomaka zuba. Obično se takva kontrola zubnog pomaka ostvaruje primjenom sile sa skupine zuba ili preko ekstraoralnih struktura (npr. vrat i kranij). Ova tehnike imaju znatna ograničenja često povezana s pacijentovom smanjenom suradnjom. Ortodontski miniimplantati (glatke površine i manjega promjera) važno su sredstvo u prevladavanju takvih ograničenja. Glavne su im prednosti prilagodljivost mjestu ugradnje, jednostavna ugradnja i vađenje, kirurški zahvat manjeg opsega, neposredno opterećenje, povećana udobnost za pacijenta i niska cijena. U ovom su radu prikazana i opisana područja kliničke primjene minidentalnih implantata u stomatološkoj protetici i ortodonciji. Iako donedavno nije bilo prospektivnih longitudinalnih kliničkih istraživanja u kojima se pratio uspjeh implantoprotetičke terapije (preživljavanje miniimplantata kao nosača protetičkih radova), danas postoji mnogo objavljene stručne i znanstvene literature o minidentalnim implantatima i njihovu praćenju u funkciji (5 godina i više). Može se govoriti o standardnoj kliničkoj upotrebi minidentalnih implantata u liječenju potpuno i djelomično bezubih protetičkih pacijenata, dok se pri ortodontskoj terapiji primjenjuju kao direktna i indirektna sidrišta za pomake prednjih i stražnjih zuba (mezijalizacija, distalizacija, retrakcija, intruzija, ekstruzija, uspravljanje zuba, i sl.).Mini dental implants (MDI) are smaller-diameter narrow implants that began their journey towards wider clinical and market application in the beginning of the 1990s, which continued to expand to this day. They were first used in dental prosthetics as temporary supports (anchors) for temporary prosthetic restorations. They would be implanted and immediately (directly) encumbered with temporary prosthetic restorations. In many cases it had been observed that, after the time had come for them to be removed, they osseointegrated (even though their surface was smooth) into the bone tissue and were difficult to remove. A turning point occurred when MDI began to be considered a more permanent solution (as supports for prosthetic restorations) in implant-prosthetic therapy. In particular, this was made possible following the chemical and mechanical treatment of the mini implant surface (which became rough), which is anchored into the bone in almost the same manner as standard-dimensioned implants. MDI are primarily used for completely edentulous mandibles with pronounced alveolar ridge resorption, i.e. in cases where it is not possible to implant standard-sized implants. The scope of indication extended to include the fabrication of partial dentures, where, in addition to the remaining teeth, mini dental implants began to be used as supports in order to achieve additional retention and stabilization of the partial denture. Examples of partial edentulousness, such as the loss of lateral incisors, may serve to illustrate the cases in which the implantation of mini dental implants (where no preconditions for the implantation of standard implants exist) with temporary and definitive prosthetic rehabilitation (fabrication of a stand-alone crown) is indicated. More recently, owing to clinical success achieved, mini dental implants have begun to be used as supports for fixed prosthetic restorations where an immediate loading protocol is applied. However, this form of treatment has not yet been scientifically validated in the course of research. They are also used in orthodontic treatment, where they are used as anchors to control tooth movement. Such control of tooth movement is usually accomplished through application of force from a group of teeth or via extraoral structures (e.g. the neck and the cranium). These techniques have significant limitations that are often associated with reduced patient cooperation. Orthodontic mini implants (which have smooth surfaces and smaller diameters) provide a significant resource for overcoming these limitations. Their main advantages are adaptability to the implantation site, easy implantation and removal, surgical procedure that is conducted on a smaller-scale, immediate loading, increased patient comfort and low cost. This paper presents and describes clinical application areas of mini dental implants in dental prosthetics and orthodontics. Even though there have been no prospective longitudinal clinical trials monitoring the success of implant-prosthetic therapy (preservation of mini implants as prosthetic restoration supports) until recently, there is a significant volume of published expert and scientific literature on mini dental implants and their in-use observation (5 years and longer) currently available. We can talk about standard clinical use of mini dental implants in the treatment of completely and partially edentulous prosthetic patients, whereas in orthodontic therapy they are used as direct and indirect anchors for the movement of front and back teeth (mesialization, distalization, retraction, intrusion, extrusion, tooth straightening, etc.)