U ovom radu proučavaju se načini na koje spisateljica Ljudmila Ulicka u svojim djelima problematizira uvriježene mitove o ženi i ženstvenosti. Razotkriva se mehanika fetišizacije takvih mitova i nakon toga slijedi interpretacija četiriju Ulickinih djela u kojima se mitovi ženstvenosti prikazuju kroz realistični kontekst. Prva kategorija mitologije o ženstvenosti je mit o „ženskoj sreći“, koji putem makroanalize tekstova daje uvid u žensko iskustvo pomoću netradicionalne spisateljske metode – ženske perspektive. Nakon toga se analizira škakljiva tema majčinstva koja je u djelima prikazana kroz cijelu paletu ljudskih emocija, pri čemu se uspoređuje tradicionalni tip majke s ekstravagantnim ženskim likovima i istražuje kontrastnost žen...