VAŽNOST OBITELJSKOG PODUZEĆA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Poduzetništvo je ekonomska aktivnost koja potiče gospodarski rast, razvija osobne potencijale i razvija opće društvene interese. Poduzetnik koristeći se poduzetničkom idejom, ulažući kapital u njenu provedbu i preuzimajući rizik stvara proizvod ili uslugu od koje u budućnosti očekuje dobit. Promatrajući poduzeće po kriteriju veličine može se razlikovati od promatranja prema broju zaposlenih, vrijednosti uloženog kapitala, veličini ostvarenog godišnjeg prihoda, vrijednosti ukupne aktive, veličini ugrađene pogonske snage itd. Na temelju toga razlikujemo mikro, mala i srednja poduzeća. Mikro poduzeća čine poduzeća gdje je zaposleno manje od 10 zaposlenika, u malim poduzećima zaposleno je manje od 50 zaposlenika, te srednja poduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenika. Mala i srednja poduzeća smatraju se pokretačem razvoja gospodarstva,te su ključan izvor novih radnih mjesta, inovacija i poslodavac su velikog broja radno aktivnog stanovništva. Jedan od najstarijih oblika tradicionalnog poduzetništva i najpopularniji oblik vlasničkog organiziranja i upravljanja u svijetu je obiteljsko poduzetništvo. Sve više pojedinaca u današnje vrijeme odlučuje se za stvaranje obiteljskog biznisa najprije zbog želje da budu vlastiti šefovi. No kao i svaki oblik organizacije poduzeća tako i obiteljsko poduzetništvo ima svoje dobre i loše strane. Prednost takvog poduzeća je upravo ta obiteljska povezanost i spremnost obitelji na odricanja. Obitelj omogućava vođenje usmjereno dugoročnijim interesima, te omogućuje razvoj pojedinačnih osobina članova. Jednostavnija je i učinkovitija organizacija, te omogućuje visoku transparentnost poslovanja glede prihoda, troškova, dobiti i raspodjele. Uz niz pozitivnih strana naravno da postoje i negativne strane. Članovi obitelji koji su zaposleni u poduzeću često nemaju sva potrebna znanja i osobine za određen posao što dovodi do lošeg obavljanja posla. Može doći do poteškoća u upravljanju poduzećem upravo zbog miješanja obiteljskih i poslovnih odnosa, teškoće u razgraničavanju dužnosti i odgovornosti pojedinih članova, što na kraju može utjecati na uspjeh poduzeća. Također jedna lošija strana obiteljskog poduzeća je nedostatak vremena za normalan obiteljski život, druženja članova obitelji ili nekakva vrsta zajedničkog odmora. Što se tiče obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj, pretpostavlja se da 50% zaposlenih radi u obiteljskim poduzećima, te da su većina mikro i malih poduzeća obiteljska i da su u vlasništvu prve generacije poduzetnika koji u isto vrijeme i upravljaju poduzećem