The impact of assistive technology on the spontaneity and effectiveness of communication

Cilj ovog rada bio je prikazati postojeća znanja o spontanosti i učinkovitosti komunikacije kod djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA), s posebnim naglaskom na korisnike potpomognute komunikacije (PK). Pokazalo se kako djeca s PSA imaju teškoće spontane komunikacije te kako je teškoća izraženija za korisnike. Teškoće selektivne i združene pažnje, preferencija određenih vrsta podražaja i čest komorbiditet intelektualnih teškoća obilježja su djece s PSA koja pridonose nastanku teškoća spontane komunikacije. Čimbenici iz okoline koji pridonose teškoći su uključenost u visokostrukturirane programi poučavanja i izostanak sustavnog poučavanja spontanosti. Vremenska odgoda, skriptiranje, poučavanje u prirodnom okruženju, video modeliranje i vršnjačka podrška znanstveno su utemeljene i pokazale su se učinkovitima u poticanju spontanosti komunikacije. Inicijalni nalazi ukazuju na potencijal korištenja pripreme (eng. priming) za poticanje spontanosti komunikacije. PK pokazuje pozitivan utjecaj na spontanost komunikacije kod djece PSA, no pretpostavlja se kako se takav učinak ne održava zbog nepripremljenosti okoline. Adult Interactive Style Intervention (AISI) protokola daje upute kako promijeniti ponašanje odraslih komunikacijskih partnera s ciljem poticanja spontanosti komunikacije djece s PSA. Rad prikazuje AISI protokol prilagođen na hrvatski jezik. Naglašene su implikacije za primjenu AISI prokola za korisnike PK. Ukazuje se na potrebu za daljnjim istraživanjima.The aim of this study was to examine existing findings on spontaneity and effectiveness of communication of children with autism spectrum disorder (ASD). Special attention was paid to users of augmented and alternative communication (AAC). Studies report deficits in spontaneous communication in children with ASD. Such difficulties are even more prominent in those who use AAC. Inherent deficits such as high incidence of intellectual disability, stimulus overselectivity and weak joint attention underlie deficits of spontaneous communication. Highly structured teaching programs and a lack of systematic instruction of spontaneity are external factors that further contribute to its low levels. Time delay, script-fading, video modelling and peer training are evidence based teaching strategies which were proven as effective for increasing spontaneous communication. Priming also shows promising results. Studies investigating AAC demonstrate positive outcomes in spontaneous communication. It is possible that such effects wear off due to unpreparedness of communication partners to facilitate their maintenance. Adult Interactive Style Intervention (AISI) protocol provides adults with instructions on how to change their behaviour in order to increase spontaneous communication in children with ASD. The main contribution of this paper is the translation of the AISI protocol to Croatian. Implications for inducing AISI with AAC users are discussed. Possible implications for further research are presented