Painting in the Krleža's novel Povratak Filipa Latinovicza

U radu se definira i analizira poveznica između dviju umjetničkih disciplina – književnosti i slikarstva – na primjeru romana Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže. Slikarstvo i književnost imaju dugu tradiciju međusobnog prožimanja, a lik se umjetnika u književnosti popularizira u suvremenoj književnosti, kao što je i slučaj kod Krleže. Analizom Krležina odnosa prema slikarstvu, koji je vidljiv iz brojnih eseja u kojima se autor kritički odnosi prema slikarstvu i umjetnosti općenito, utvrđujese kako je Krleža poimao tu povezanost različitih vidova umjetnosti i kako je to utjecalo na stvaranje njegova romana Povratak Filipa Latinovicza. Odnos protagonista Filipa i slikarstva prožima i pokreće narativ cijeloga djela te Filip putem umjetnosti pronalazi smisao svoje egzistencije, što je vidljivo iz analize njegovih slika, koje su klasificirane prema tipologiji Tonka Maroevića.The correlation between two artistic disciplines – literature and painting – isdefined and analyzed in the paper, illustrating it on the novel Povratak Filipa Latinovicza by Miroslav Krleža. Painting and literature have a long tradition of interpenetration, while the instance of protagonist-artist was popularized in modern literature, as is the case with Krleža. The analysis of Krleža's relationship with painting, which can be discerned from his many essays in which he critically examines painting and art in general, serves to ascertain how Krleža viewed the connection between these different types of art and demonstrate how it affected the making of his novel Povratak Filipa Latinovicza. The relationship between painting and the protagonist Filip permeates and drives the whole narrative of the novel, and Filip finds the meaning of his existence through art, exemplified by the analysis of Filip's paintings, which are classified according to the typology by Tonko Maroević