Uloga proaktivnih strategija u sprječavanju krize

Krizu definiramo kao intenzivnu i iznenadnu pojavu s potencijalnim negativnim ishodom koja utječe na organizaciju ili cijelu industriju, kao i na njihove javnosti, proizvode, usluge ili ugled. Napredovanjem industrije dolazi i do razvoja kriza kao i same tipologije kriznih situacija u teoriji kriznog komuniciranja. Također, važno je napomenuti kako postoje i vrste kriza koje je nemoguće predvidjeti poput prirodne katastrofe ili nesreće odnosno i one za koje se možemo pripremiti, primjerice, loša organizacija rada, narušeni međuljudski odnosi, nedostatak komunikacije, itd. Nerijetko se organizacije u kriznim situacijama oslanjaju isključivo na reaktivne strategije što dovodi do nepripremljenih odgovora na upite predstavnika medija, zainteresirane javnosti i ključnih dionika. Proaktivne strategije, za razliku od reaktivnih, predviđaju paletu kriznih situacija određene tvrtke i pružaju jasan uvid u potrebne alate i tehnike komunikacije, ovisno o tipologiji krize. Cilj rada je naglasiti važnost rješavanja krize pomoću proaktivnih strategija i poticanje izučavanja proaktivnih strategija kao primarnog sredstva u kriznoj komunikaciji. Pravovremena i planirana komunikacija doprinosi izgradnji odnosa sa svim ciljnim javnostima, a upravo su dobri i stabilni odnosi te transparentnost ključ uspješne krizne komunikacije. Sve to utječe na razmjere krize – ako su odnosi sa svim ciljnim javnostima dobri i kriza će biti manja i lakše će se riješiti.We define crisis as an intensive and sudden occurrence of potentially negative impact. It may affect the organization or the entire industry in terms of their public, products, services or reputation. The growth of industries is what causes the development of crisis as well as the typology of crisis in the crisis communication theory. There are types of crisis that cannot be predicted, such as natural disasters or accidents, and there are types of crises for which we can prepare, for example poor work distribution, disrupted interpersonal relationships, lack of communication etc. In the times of crisis, organizations often rely on reactive strategies. That leads to insufficiently prepared statements towards media, general public and stakeholders. On contrary, proactive strategies predict a variety of potential crisis situations and provide clear tools and technics of communication to solve them. This paper emphasizes the importance of selecting proactive strategies above reactive ones when solving crisis. Timely and well planned communication enables establishing relationship with one's key audience. Stable, steady and transparent relationship with key audience is the most important factor for successful communication. The relationship of organization and its key audience is what defines the scope of every crisis