Hrvatski dječji roman zauzima vodeće mjesto u znanstvenim promišljanjima o hrvatskoj dječjoj književnosti. Razlog tomu krije se u njegovoj strukturi, koja je prilagođena potrebama djece za koju je namijenjena, ali i u njegovoj tematskoj podudarnosti s vremenom u kojem nastaje. Na samim početcima razvoja romana smatralo se da dijete ne posjeduje identitet, štoviše, razdoblje se djetinjstva potpuno negiralo s izlikom da je ono tek puko pripremno razdoblje za stvaran život. Radikalne promjene u njegovu poimanju uslijedile su tek u drugom desetljeću 20. stoljeća. Od tada dijete zadobiva identitet pa time i njegovo djetinjstvo dolazi do izražaja. Mnogi su autori u svojim romanima djetinjstvu pristupali na različit način. Tomu svjedoče romani Klj...