THE FLIGHT OF PRIMORCI TO THE ISLANDS OF CENTRAL DALMATIA AT THE END OF CRETAN WAR

Kandijski rat vodio se od 1645. do 1669. na dvije fronte, kretskoj i dalmatinskoj. Riječ je o najdugovječnijem i najtežem ratu u povijesti Dalmacije za čijeg trajanja je započelo povlačenje Turaka u unutrašnjost. Stanovništvo Dalmacije u ovom ratu ugledalo je priliku za oslobođenje od osmanlijske okupacije i u njemu se žestoko borili. Dalmatinska bojišnica bila je u počecima zanemarivana, utvrde su rat dočekale u lošem stanju, a regularne vojne snage uoči rata također su bile u slabom stanju. Glavno oružje kojim je raspolagala mletačka republika u Dalmaciji bila upravo želja stanovništva za oslobođenjem od Turaka. Obrana Dalmacije povjerena je generalu Leonardu Foscolu koji je znao privući stanovništvo pograničnih područja, među njima i stanovnike Poljica i Makarskog primorja koji su prešli mletačkoj vojsci. Mleci su naoružali narod koji je bez većeg truda svladao osmanlijsku posadu u Makarskoj i emina predao Osmanlijama u Vrgorcu. Primorci su se uvjetovano podložili Republici, i dobili privilegije kakve su imali Paštrovići, isto tako da im se u slučaju opasnosti omogući sklanjanje na srednjodalmatinske otoke pod mletačkom vlašću Brač, Hvar, Vis i Korčulu. Migracije na otoke odvijale su se za cijelog rata. Zbog privilegija koje su dobili došlo je do učestalih sukoba sa starim stanovnicima otoka koje su traje sve do pada Mletačke Republike.The Candian War was fought from 1645 to 1669 on two fronts, the Cretan and the Dalmatian. This is the longest and most difficult war in the history of Dalmatia, during which began the withdrawal of the Turks into the interior. In this war, the population of Dalmatia saw an opportunity for liberation from the Ottoman occupation and fought fiercely in it. The Dalmatian battlefield was initially neglected, the fortifications welcomed the war in poor condition, and the regular military forces on the eve of the war were also in poor condition. The main weapon at the disposal of the Venetian Republic in Dalmatia was the desire of the population for liberation from the Turks. The defense of Dalmatia was entrusted to general Leonardo Foscolo, who knew how to attract the population of the border areas, among them the inhabitants of Poljica and the Primorje who crossed to the Venetian army. The Venetians armed the people who easily defeated the ottoman garrison in Makarska and handed over the eminence to the Ottomans in Vrgorac. The Primorci conditionally submitted to the Republic, and received the privileges that the Paštrovićs had, also in case of danger they were allowed to take refuge on the central dalmatian islands under the venetian rule Brač, Hvar, Vis and Korčula. Migrations to the islands took place throughout the war. Due to the privileges they received, there were frequent conflicts with the old inhabitants of the island, which lasted until the fall of the Venetian Republic