STAKEHOLDER MANAGEMENT IN HEALTHCARE: A CASE STUDY

U ovom radu se istražuje upravljanje interesno-utjecajnim grupama u zdravstvenom sektoru kao složenom adaptivnom sustavu i to na primjeru Kliničkoga Instituta za Kliničku Kemiju i Biokemiju pri Sveučilišnom Medicinskom Centru Ljubljana, Slovenija. Ciljevi istraživanja su bili utvrditi prirodu procesa upravljanja interesno-utjecajnim grupama u odabranoj organizaciji, istražiti njegove koristi i prepreke te njegov utjecaj na djelovanje organizacije kao pokretača za njenu transformaciju. Interesno-utjecajne grupe analizirane su prema sljedećoj kategorizaciji: primarne i sekundarne grupe, prave interesno-utjecajne grupe te grupe koje nadziru organizaciju (engl. stakewatchers) te grupe koje reguliraju njeno djelovanje (engl. stakewatchers). Potom su analizirani njihovi atributi u smislu snage, legitimiteta i hitnosti djelovanja te usvojen model upravljanja odnosima s interesnoutjecajnim grupama. Utvrđeno je da se učinkovito upravljanje interesno-utjecajnim grupama treba temeljiti na kontinuiranom učenju svih dionika i o svim relevantnim dionicima. Stoga je učinkovito upravljanje interesno-utjecajnim grupama identificirano kao temeljni input u procesu organizacijskoga procesa upravljanja znanjem koje prethodi procesu organizacijskoga učenja kao načina postizanja cilja dugoročne održivosti. S obzirom na činjenicu da ima malo istraživanja o upravljanju interesno-utjecajnim grupama u javnim organizacijama, ovo istraživanje služi kao prilog u tom smislu.In this paper, stakeholder management in healthcare viewed as a complex adaptive system has been examined on the example of the Clinical Institute of Clinical Chemistry and Biochemistry operating at the University Medical Centre Ljubljana, Slovenia. The goals of the study were to determine the nature of the stakeholder management in the chosen organization, followed by the analysis of challenges, benefi ts and infl uence on its performance as a driver for its transformation. Stakeholders were examined according to the following categorizations: primary and secondary stakeholders and real stakeholders, stakewatchers and stakekeepers. Their power, legitimacy and urgency was analyzed next, followed by examining the accepted stakeholder model. It has been determined that effective stakeholder management should be based on continuous learning of all stakeholders and about all relevant stakeholders. In this regard, good quality stakeholder management has been identifi ed as the major input for the organization’s knowledge management followed by organizational learning as a means toward achieving the goal of long-term viability. Considering the fact that there are few studies regarding stakeholder management in public organizations, this study serves to fill this gap