THE FIGURATIVE STONEMASONRY OF THE EARLY MIDDLE AGES ON CROATIAN TERRITORY

Figuralnost u ranom srednjem vijeku tema je u povijesti umjetsnosti kojoj se pristupalo mnogo puta i na različite načine. Brojne teorije i znanstvena istraživanja izrodila su se iz bogatate ostavštine ranosrednjovjekovnih klesara. Sukladno tome pojava ljudske figure u Hrvatskoj biva popraćena iz različitih perspektiva. Mnogobrojnost i kvaliteta znanstvenih radova omogućuje čitatelju spoznanje kompleksnosti građe jer većina spomenika nije jednoznačno rastumačena već oni u sebi sadržavaju intrige kojima se bave domaći i strani autori. Ljudska figura nestaje s kamenih spomenika nakon 8. stoljeća, kako bi se u 11. stoljeću ponovno profilirala i zauzela središnje mjesto prikaza. Njezine su odlike: plošnost, plastična obrada te jednostavnost. Najbolji primjeri ponovno profilirane figure vidljivi su na reljefima iz splitske krstionice, fragmentima s lokaliteta Šuplje crkve u Solinu, reljefu sa Klisa i inima. Likovi se pojavljuju u scenama poznatim kao Maiestas domini, a vodeće primjere pronalazimo na zabatu sa Sustipana, reljefu sa Klisa, portalu iz crkve Sv. Lovre u Zadru. Osim same ljudske figure dolazi do planiranog klesarstva zasnovanog na naratološkim ciklusima. Najbolji i najjedinstveniji primjeri naracije u kamenu svakako su pluteji iz crkve Sv. Nediljice i Sv. Lovre u Zadru. Reljefe ovog razdoblja prati tradicionalnost vidljiva u oblikovanju rubova uporabom ornamenata od kojih se najčešće koristi pasji skoka i kuke, dok se inovativnost najjače očituje u uvođenju ljudskoga lika u središte prikaza.Figurative in the early Middle Ages is a theme in the history of art that has been approached many times and in different ways. Numerous theories and scientific research have sprung from the rich legacy of early medieval stonemasons. Accordingly, the appearance of the human figure in Croatia is accompanied from different perspectives. The multiplicity and quality of scientific works enables the reader to understand the complexity of the material because most of the monuments are not unambiguously interpreted, but they contain intrigues that are dealt with by domestic and foreign authors. The human figure disappears from stone monuments after the 8th century, only to be re-profiled in the 11th century and take center stage. Its features are: flatness, plastic processing and simplicity. The best examples of the re-profiled figure can be seen on the reliefs from the Split baptistery, fragments from the site of the Hollow Church in Solin, the relief from Klis and others. The characters appear in scenes known as Maiestas domini, and leading examples can be found on the gable from Sustipan, the relief from Klis, the portal from the church of Sv. Lovre in Zadar. In addition to the human figure itself, there is a planned stonemasonry based on narratological cycles. The best and most unique examples of narration in stone are certainly the plutes from the church of St. Nediljice and Sv. Lovre in Zadar. The reliefs of this period are accompanied by the tradition visible in shaping the edges using ornaments, the most commonly used of which are dog jumps and hooks, while innovation is most strongly manifested in the introduction of the human figure into the center of the depiction