Poetics of space in Boris Maruna poetry

Boris Maruna, jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijaspore, zadužio je hrvatsku književnost svojim osebujnim stilom pisanja. Odlazak iz rodne grude omogućilo mu je stvaranje novog i bogatog lirskog izričaja koji se temelji i ugleda na anglo – američke tekovine, za što je ponajviše zaslužan utjecaj beat generacije i Charlesa Bukowskog. Rad donosi pregled poetika književnog prostora autora Gastona Bachelarada, Michela Foucaulta i Jurija Mihajloviča Lotmana. Po uzoru na njihove znanstvene paradigme prostora rad problematizira poetske prostore u poeziji Borisa Marune. Posebno su obrađeni i oprimjereni sljedeći prostori: prostor domovine, Velebita, Amerike, prostori svjetskih megapolisa, prostor kavane, intimni prostori i prostori sjećanja. Poetski prostori Borisa Marune prate njegov život u egzilu, pjesme koegzistiraju u prostorima zajedno s autorom. Pjesnik konstruira tkivo pjesme koje je u većini slučajeva uklopljeno u određeni prostor. On kao takav može poslužiti kao kulisa dramatičnim scenama iz pjesnikova života, može biti svojevrsna uveritra u misaona previranja lirskog subjekta, a gotovo nikad nije upotrjebljen kao čisti pejzaž. Rad se također kratko osvrće na autorovu biografiju, pjesničke zbirke te jedinstvenost pjesničkog izraza.Boris Maruna, one of the most important poets of the Croatian diaspora, indebted Croatian literature with his distinctive style of writing. Pronunciation from his hometown enabled him to create a new and distinctive lyrical expression based on the Anglo - American heritage, which is mostly due to the influence of the Beat generation and Charles Bukowski. The paper provides an overview of the poetics of the literary space by Gaston Bachelard, Michel Foucault, and Yuri Mikhailovich Lotman. Following the example of their scientific paradigms of the poetics of space, the work problematizes the poetic spaces in the poetry of Boris Maruna. The following spaces have been specially treated and exemplified: the space of the homeland, Velebit, America, the spaces of world megacities, the space of cafes, intimate spaces, and spaces of memory. Boris Maruna's poetic spaces follow his life in exile, the poems coexist in the spaces together with the author. The poet constructs the fabric of the poem which in most cases is blended into a particular space. As such, it can serve as a backdrop for dramatic scenes from the poet's life, it can be a kind of overture to the mental turmoil of the lyrical subject, and it is almost never used as a pure landscape. The paper also briefly reviews the author's biography, poetry collections, and the uniqueness of poetic expression