Čovjek se sa zvukom i društvenim igrama susreće već u najranijoj dobi. Pomoću sluha čujemo zvukove iz okoline koji nam omogućavaju lakšu percepciju iste. Kako bi se sluh kod djece pravilno razvio potrebno je vježbati zapažanje i prepoznavanje zvukova, a to je najlakše naučiti kroz igru. Ovaj završni rad obrađuje problematiku važnosti sluh i zvuka dok djece i odraslih te proces izrade jedinstvene zvukovne društvene igre memori. Igra se sastoji od parova drvenih kocaka, vizualno i taktilno identičnih koje je moguće razlikovati i upariti isključivo zvukom nastalim generičkim protresanjem kocaka. Igra je prilagođena osobama s oštećenjem vida da mogu nesmetano uživati i razvijati sluh