Stabilnost osteosinteze pločicom na zaključavanje kod prijeloma distalnog radijusa

Prijelomi distalnog radijusa spadaju među najčešće prijelome i znatno su učestaliji kod osoba starije životne dobi zbog osteoporotičnih promjena na kostima. Iz dosadašnjih kliničkih istraživanja poznato je da se kod određenog broja javljaju postoperativne komplikacije koje zahtijevaju sekundarne zahvate što podrazumijeva zahtjevno, dugotrajno i skupo liječenje. Adekvatna biomehanička stabilnost koštanih ulomaka osigurava brže cijeljenje i smanjuje opasnost od komplikacija. Prijelomi distalnog radijusa se danas operativno liječe otvorenom repozicijom i unutarnjom fiksacijom pločicama i vijcima na zaključavanje. Pločice na zaključavanje pokazale su se kao jedno od najboljih rješenja pri liječenju intraartikularnih multifragmentarnih prijeloma distalnog radijusa, posebno ako se radi o pločicama s poliaksijalnim rupama za vijke. One za razliku od klasičnih pločica, osim što osiguravaju veću biomehaničku stabilnost koštanih ulomaka, znatno doprinose očuvanju biološkog integriteta kosti. U ovom radu ispitana je biomehanička stabilnost osteosinteze intraartikularnog prijeloma distalnog radijusa na umjetnim kostima s osteotomijom koja simulira nestabilnost u području prijeloma. Osteosinteza je izvršena sa sustavom dorzalnih pločica na zaključavanje tvrtke Synthes i novokonstruiranom pločicom na zaključavanje tvrtke Zrinski AG. Eksperimentalno i numerički, metodom konačnih elemenata, određeni su pomaci pri statičkom aksijalnom opterećenju, dorzalnom i volarnom savijanju. Pomaci tijekom ispitivanja mjereni su optički mjernim sustavom Aramis