Prilog razvoju metodologija definiranja kriterija čepljenja cijevi generatora pare nuklearnih elektrana PWR tipa

Čepljenje cijevi generatora pare na nuklearnim elektranama PWR tipa provodi se u svijetu, uglavnom uz primjenu konzervativnog kriterija čepljenja koji se temelji na dubini oštećenja cijevi. Ovakav pristup imao je za posljedicu veliki broj začepljenih cijevi koje su uzrokovale prijevremeno smanjenje snage nuklearnih elektrana, a katkad i zamjenu generatora pare. Ova disertacija definira metodologiju koja omogućuje primjenu različitih kriterija čepljenja na jednom generatoru pare, ovisno o lokaciji oštećenja odnosno mehanizmu degradacije. Takvi kriteriji čepljenja ovisni o lokaciji omogućuju bitno manji broj začepljenih cijevi tijekom redovnih obustava elektrana, time se odgađa smanjenje snage nuklearne elektrane za tri do osam godina. Razvijena metodologija definiranja kriterija uvodi, osim dubine oštećenja, i nove parametre kao npr. duljina oštećenja i volumen oštećenja preko kojih je također moguće kvalitetno definirati kriterije čepljenja. Pri tome je osnovna pretpostavka bila zadržati ili povećati razinu sigurnosti rada nuklearne elektrane u odnosu na stare kriterije, odnosno zadr2ati iii smanjiti vjerojatnost pucanja cijevi pri normalnom pogonu i u slučajevima nezgoda. Svi podaci koji se pri tom koriste, kao npr. lokacija i parametr oštećenja utvrđuju se ispitivanjima tehnikama vrtlo2nih struja. Metodologija definiranja kriterija čepljenja, ovisno o lokaciji, demonstrirana je na oštećenjima ispod potpornih plota na generatorima pare NE Krsko