Lipidna peroksidacija u čovjeka

Čovjek je svakodnevno izložen različitim utjecajima (fizički napor, prehrana, emocionalni stres, zračenje, infekcija ili upala) koji dovode do prekomjernog stvaranja reaktivnih kisikovih tvari (ROS). Ukoliko dođe do pomaka ravnoteže između stvaranja i uklanjanja ROSa nastupa oksidacijski stres. Poznato je da u niskim koncentracijama ROS mogu djelovati kao fiziološki medijatori staničnih funkcija dok su prekomjerne količine citotoksične i štetne za biološke makromolekule (proteine, nukleinske kiseline i lipide). Prilikom napada ROSa na lipide, sastavne dijelove biomembrana, nastupa lipidna peroksidacija, odnosno dolazi do degradacije višestruko nezasićenih masnih kiselina, pri čemu nastaju reaktivni produkti (malondialdehid, 4-hidroksinonenal i akrolein). Ti, takozvani sekundarni glasnici lipidne peroksidacije su biomarkeri oksidacijskog stresa, te je stoga neophodno razvijati nove metode za njihovu detekciju, koje bi se primjenjivale u zanstvenim istraživanjima i medicinskoj dijagnostici. Lipidna peroksidacija je prisutna u ljudskom organizmu tijekom cijelog života, od razvoja zametka u maternici do trenutka smrti i samim tim ima značajnu ulogu u svakodnevnom životu. Ovisno o jačini oksidacijskog stresa i lipidne peroksidacije, posljedice za stanicu i organizam variraju od pozitivnih (hormeza) do štetnih koje dovode do pojave različitih bolesnih stanja. Vježbanje je jedan od primjera pozitivne adaptacije, jer unatoč stvaranju povećane količine ROSa tijekom fizičkog napora, paralelno dolazi i do povećanja antioksidacijske zaštite te sukladno time i prevencije štetnog utjecaja ROSa na lipidnu peroksidaciju