Josip Ruđer Bošković

Ruđer Josip Bošković rođen je u Dubrovniku 1711. godine a umro je 1787. u Milanu. Najveći hrvatski znanstvenik svojega doba a zacijelo i uopće, Bošković je kao isusovac bio i fizičar, matematičar, astronom i filozof. Školovao se u isusovačkom kolegiju u Dubrovniku i u Rimu. Zaređen za svećenika, nakon studija ostaje na Kolegiju kao publicus matheseos professor. Kao profesionalni znanstvenik putovao je i djelovao u mnogim zemljama. Bio je jedan od posljednjih univerzalnih ljudi europske humanističke tradicije. Godine 1736. počinje objavljivati svoje Dissertationes iz matematike, fizike, astronomije i geodezije, a 1763. tiskana je u Veneciji njegova Theoria Philosophiae Naturalis, djelo izuzetne vrijednosti, plod dugogodišnjeg studija genijalnog uma. Poznat znanstvenik svojega doba, član mnogih akademija znanosti, aktivno djeluje u najrazličitijim znanstvenim centrima tadašnje Europe. Neprekidno u pokretu, u radu, osamljen i poštovan, u 76. godini života, shrvan bolešću, umire 13.veljače 1787. u Milanu, gdje je i pokopan u crkvi S. Maria Podone. U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, iznosi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, samo je različiti zakoni čine različitom. Bohrov model atoma je direktan potomak Boškovićeva modela atoma. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje)