Klasični balet, od svojega je nastanka služio kralju kao demonstracija pravilnog ponašanja i pristojnosti. Kroz 18. i 19. stoljeće, kao relativno autonomna kazališna forma, ostao je i dalje vezan uz carske politike, a u 20. stoljeću, demokratizacijom medija i razvoja filmske industrije, baletnim plesačima i njihovim životima koristilo se kao inspiracijom za filmove. Unaprijed utvrđeno čitanje ponuđenih sadržaja pomoglo je oblikovati i potvrditi stereotipe o baletnoj umjetnosti. Svima prepoznatljivo baletno tijelo postaje okosnica oko koje se vode mnoge polemike onih koji balet gledaju kao promatrači i onih koji balet žive kao svoj poziv. Neupitno je doduše da tijelo, svojim kretnjama pomaže dočarati dramsku radnju u kojoj gledatelji uživaju...