15 July Coup d'etat as Anti-colonial Fantasy: Between Memory and Forgetting

U ovom smo radu nastojali prikazati dinamiku sjećanja i zaborava pri konstrukciji političkog pamćenja i ulogu političkog pamćenja u nacionalnim identitetskim politikama na primjeru posljednjeg državnog udara u Turskoj 15. srpnja 2016. Na temelju teorije diskursa Laclau i Mouffea i Lacanove teorije subjekta analizirali smo odabranu literaturu u izdanju SETA-e putem hegemonijskog diskursa o Novoj Turskoj vezanu uz Stranku pravde i razvoja, s fokusom na kreaciju anti-kolonijalne fantazije na temelju sedimentiranih diskurzivnih praksi. S navedenim smo djelima usporedili kontra-pamćenje koje Ahmet Şık oblikuje u svojim djelima, kako bismo ustanovili ključne točke koje njegov diskurs čini “nepoželjnim” u odnosu na službenu verziju pamćenja i prikazali funkciju zaborava u razgraničenju “prave nacije” od “neprijatelja”. Odabranu smo građu na tragu teorije Nancy Wood promatrali kao “vektore sjećanja” kako bismo prikazali dimenzije performativnosti pamćenja i otkrili njihovu funkciju u strategijama legitimacije diskursa vladajuće stranke.Within the scope of this research we have intended to demonstrate the dynamics of remembrance and forgetting embedded in the creation of political memory on the example of 15 July 2016 coup d'etat in Turkey. On the basis of Laclau and Mouffe’s theory of discourse and Lacan’s theory of subject we analyzed chosen works from the field of literary nonfiction published by SETA, a foundation connected to the Justice and Development Party through the means of common hegemonic discourse of the New Turkey. In our analysis we focused on the creation of anti-colonial fantasy on the basis of sedimented discoursive practices. We compared the official memory to the counter-memory created through the works of Ahmet Şık in order to portray the function of forgetting in the separation of the “true nation” from its “enemy” and identify key elements of his discourse which make him „unacceptable“. So as to portray the dimensions of the performativity of memory and observe its function in the legitimation strategies of the ruling party we viewed the chosen literary works as „vectors of memory“ as defined in the works of Nancy Wood