Pravosudna suradnja između Ureda EJT-a i trećih zemalja: prilike i izazovi

The article deals with the European Public Prosecutor’s Office’s (EPPO’s) specific role in the fight against EU fraud in relation to third countries, i.e. countries outside the EU. It contains an overview of the various legal avenues in the EPPO Regulation that the EPPO may explore for engaging in judicial cooperation with such third countries. It then describes the legal parameters that will mostly affect the application of these various modalities in practice. In its conclusion, the article assumes that it may well prove to be rather challenging for the EPPO to develop its external role and that it is likely to have to deal with a patchwork of forms of judicial cooperation as a result, as this will depend on factors like the nature of the case and the third country involved. Equally, once the EPPO is up and running and in a position to start defining its external policy priorities it will need to identify the third countries most relevant to its operational activities, assess the possibilities for judicial cooperation with them and, if need be, propose solutions to Member States or the Commission, as the case may be, in order to address any legal voids encountered in the process. Article first published in eucrim, iss. 3(2019), based on author\u27s article published in Journal of European Criminal Law June 2019.U radu se obrađuje posebna uloga Ureda europskog javnog tužitelja (Ured EJT-a/ Ured) u borbi protiv prijevara u Europskoj uniji u odnosu na treće zemlje, odnosno zemlje izvan EU-a. U članku se donosi pregled različitih pravnih mogućnosti previđenih Uredbom o Uredu EJT-a koje Ured može primijeniti u pravosudnoj suradnji s trećim zemljama te se opisuju pravni parametri koji će najviše utjecati na primjenu tih različitih modaliteta u praksi. U zaključku se pretpostavlja da će Ured vrlo vjerojatno teško ostvariti vanjsku ulogu te da će stoga biti primoran primijeniti nekoliko različitih oblika pravosudne suradnje, što će ovisiti o čimbenicima kao što su priroda predmeta i treća zemlja uključena u predmet. Jednako tako, nakon što Ured počne normalno raditi i bude mogao definirati svoje prioritete u pogledu vanjske politike, trebat će utvrditi koje treće zemlje imaju najvažniju ulogu u njegovim operativnim aktivnostima, procijeniti mogućnosti pravosudne suradnje s tim zemljama i, ako je potrebno, predložiti rješenja državama članicama ili Komisiji, ovisno o slučaju, kako bi se riješile pravne praznine uočene tijekom procesa. Napomena: Članak je prvi put objavljen u eucrim, br. 3/2019, str. 198-205 te se temelji na ranijem radu istoga autora objavljenom u časopisu New Journal of European Criminal Law u lipnju 2019. godine