ACCENNI AI CONFINI AUGUSTEI DEL TERRITORIO TERGESTINO

O pitanju antickih i ranosrednjovjekovnih granica trséanskog podrucja, osobito onih sjeveroistocnih ne postoji u znanosti jedinstveni stav. Autor rada navodi teze Kandlera, Benussija, Kosa, Degrassija i Sticottija te sam sa svoje strane pristupa pokusaju rjesavanja problema analizom pravnog polozaja Karna i Katala, koje je August atribuirao trséanskoj gradskoj opéini i kojima je car Antonin Pio dodijelio povlasticu da putem obnasanja funkcije edila u tergestinskoj gradskoj opéini mogu posta ti rimski gradjani i clan o vi tergestinske kurije ( CIL V 532). Prema rezultatima do kojih su dosli znanstvenici koji su se u novije vrijeme bavili polozajem atribuiranih zajednica (Kornemann, Laffi), atribucija nije imala za posljedicu punu integraciju atribuiranih zajednica u sklop gradske opéine kojoj su atribuirane, veé su atribuirane zajednice zadr:lavale relativno samostalni polozaj i, sto je osobito vazno, njihovo podrucje nije bilo naprosto pripojeno podrucju nadredjene gradske zajednice. Prema tome, u doba principata podrucje Karna i Katala bilo je doduse podrucje na kojem su tergestinski magistrati imali odredjene ingerencije, ali to podrucje nije bilo sastavnim dijelom tergestinskog agera. Analiza vijesti o Karnima i Katalima ( u prvom redu Plin. Nat. hist. III, 19, 132) autor dolazi do zakljucka da su Karni atribuirani tergestinskoj gradskoj opéini imali svoje podrucje sjeverozapadno od Tergeste, a Katali duz Vipavske doline. Autor zauzima kriticni stav prema dosadasnjim tumacenjima (Kahrstedt, Degrassi) vaznog natpisa nadjenog kod Materije (CIL V 698) koji spominje pleme Rundictes (ime se sacuvalo do danas u imenu mjesta Rodik) ta nakon analize dolazi do zakljucka da ni njihovo podrucje nije u doba principata pripadalo tergestinskom ageru, veé je najvjerojatnije bilo drzavnim dobrom, koje je car Klaudije najprije obranio od uzurpacija a nakon toga darovao bogatom G. Lecaniju Bassu. Autorov je zakljucak da je tergestinski ager obuhvaéao razmjerno usko obalno podrucje oko anticke Aegide (podrucje oko danasnjeg Kopra), koje je bilo potpuno sjedinjeno s tergestinskim podrucjem putem tzv. contributio anticke Aegide u sklop gradske opéine Tergeste. Naprotiv, u doba dominata, dolazi do znacajnog prosirenja podrucja Tergeste. Razlog tome prosirenju autor nalazi u dodjeli rimskog gradjanskog prava stanovnistvu rimskog imperija poznatom Constitutio Antoniniana u 212. god.n.e. Naime, kako su spomenutom konstitucijom postali rimskim gradjanima takodjer i pripadnici Karna i Katala, otpale su pobude za imuéne clanove tih plemena da se natjecu za stjecanje funkcije edila u Tergeste, a to se moralo vrlo negativno odraziti na finacijski polozaj gradske opéine Tergeste kao cjeline jer je poznato da su gradski edili bili optereéeni prilicno teskim obvezama u korist gradske opéine i njezina stanovnistva. Isto tako prestala je i obveza plaéanja tributa Karna i Katala u znak podloznosti gradskoj opéini Tergeste. Da bi se bar donekle pomoglo tergestinskoj opéini u njezinoj nezavidnoj financijskoj situaciji, Rim je prosirio njezino podrucje i pripojio joj ne samo Karne i Katale, veé i podrucja sjeveroistocno i jugoistocno od Tergeste, tj, podrucja oko Materije i Roca. Tako se moze najjednostavnije objasniti spomen trséanskog biskupa Frugifera (VI st.) na natpisu nadjenom kod Roca