Vlijanije nekotoryh vidov sporta na psihosomatičeskij status učenikov

Eksperimentalna nastava, u kojoj je sudjelovao 1451 učenik petog do osmog razreda, trajala je jednu godinu. Učinak vježbanja utvrđen je za slijedeće sportske grane: atletiku, sportsku gimnastiku s akrobatikom, plivanje, košarku, odbojku, nogomet i rukomet. Opća ocjena utjecaja sportova ukazuje na to da se sportske igre kao izrazito polistrukturalne motoričke aktivnosti kompleksnog tipa u početničkoj fazi vježbanja nisu osobito efikasne, budući je njihova motorička struktura suviše složena pa je učenici teže svladavaju. Monostrukturalni sportovi su pokazali u cjelini veću efikasnost u djelovaju na razvoj izabranih dimenzija, jer ih je moguće, zbog manje opsežne, jednostavnije i prirodnije strukture pokreta, vježbati već u početničkoj fazi u težim i takmičarskim uvjetima. Na osnovi rezultata istraživanja predlaže se program tjelesnog odgoja za više razrede osnovne škole.The experimental physical education, including 1451 pupils from 5th to 8th grade of primary school, lasted for a year. The effect of training was determined for track-and-field, gymnastics, swimming, basketball, volley ball, soccer and handball. The overall estimation of effect of different sports points to the fact that sport games, as polistructural motor activities or complex type. In the first stage of training these sports are not especially, because their motor structure is too complex pupils to practice. Monostructural sports showed stronger influence on the development of chosen dimensions, because it is possible to practice such sports in more intensive way and competition conditions from every beginning, due to more simple and more natural structure of movement in the sports. On the basis of the results the program of physical education for higher classes of primary school is proposed