PRAVNI OKVIR ZDRAVSTVENE ZAŠTITE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Zdravlje je jedna od najvažnijih stvari u čovjekovu životu. Nije uzaludna uzrečica koja kaže da zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi! Zdravstvo i zdravstvena zaštita vrlo su složeno i široko područje. U Republici Hrvatskoj postoji niz pravnih propisa koji uređuju tu materiju. Ishodišna točka su načela zajamčena Ustavom RH. Ta se načela konkretiziraju zakonima i podzakonskim aktima poput pravilnika, kodeksa. Republika Hrvatska potpisnica je i međunarodne Konvencije kojom su uređena temeljna prava i obveze zdravstvenih djelatnika i pacijenata. Autorica je u uvodnom je dijelu rada izložila kratak pregled pravnoga okvira u Republici Hrvatskoj dok drugi dio rada obrađuje, po mišljenju autorice, dva najvažnija zakona; Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti prava pacijenata. Zakon o zdravstvenoj zaštiti temeljeni je propis koji uređuje zdravstvenu zaštitu i zdravstvenu djelatnost. On sadrži odredbe o temeljnim pravima, obvezama, statusnim pitanjima, definicijama zdravstvenih radnika i djelatnika, njihove potrebne kvalifikacije i stručnost za obavljanje poslova u zdravstvenoj djelatnosti, osnivanje komore, prekršajne odredbe. Unatoč tomu što je riječ o bitnom i vrlo složenom propisu nije zanemariva činjenica da se sam zakon vrlo često mijenjao, pa čak i po dva do tri puta godišnje. Takva praksa može povlačiti vrlo visoku razinu pravne nesigurnosti na tom izrazito osjetljivom i složenom području. S druge strane, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, zakon je koji pacijentima jamči njihova prava. Autorica rada u posebnome poglavlju obrađuje odrebe toga zakona. Osim što je zakon usmjeren na pacijente, on predstavlja imperativ i samim zdravstvenim radnicama u pogledu njihova ponašanja prema pacijentima