Autor polazi od teze o postojanju kulturnog õikosa koji definira preko prostornih, socijalnih (porodičnih) i individualnih obilježja. Istražuje utjecaj tih obilježja na preferiranje globalnih koncepata (nazvanih alternativnim). Koncepti su definirani kao socijalnoekološke orijentacije i to: antropocentrizam, naturalizam i dinamička ravnoteža. Na osnovu empirijskog istraživanja izdvojena su tri subuzorka. U prvom su ispitanici čiji roditelji imaju isti stupanj obrazovanja, u drugom roditelji pripadaju istoj vjeroispovijesti a u trećemu roditelji pripadaju istoj vjeroispovijesti a ispitanik »adekvatnoj« nacionalnosti, (npr pravoslavni — Srbi, katolici — Hrvati itd). Tako autor pored drugih obilježja posebno testira utjecaj obrazovanja, religi...