Kako polimorfizmi gena citokroma P450 utječu na metabolizam i toksičnost ibuprofena i diklofenaka

Interindividual variability in drug metabolism is an important cause of adverse drug reactions and variability in drug efficiency. Polymorphisms of cytochrome P450 (CYPs) genes have a significant effect on drug metabolism and toxicity. This review brings an update about how genetic polymorphisms of CYP2C8 and CYP2C9 enzymes affect the disposition and clinical outcomes of ibuprofen and diclofenac, two of the most common pain relievers. The most common side effects associated with the influence of CYP2C8*3 and CYP2C9*2*3 variants on ibuprofen and diclofenac pharmacokinetics are hepatotoxicity and gastrointestinal bleeding. CYP genotyping may therefore identify patients at increased risk of these adverse reactions, and these patients could have their doses adjusted or start receiving another NSAID that does not share the same metabolic pathways with ibuprofen or diclofenac. However, before genotyping is introduced into regular clinical practice, more research is needed to evaluate the effectiveness of this strategy in improving treatment with ibuprofen and diclofenac.Interindividualne razlike u metabolizmu mogu biti važan čimbenik nastanka nuspojava te varijabilnosti u učinkovitosti lijeka. Polimorfizmi gena koji kodiraju metaboličke enzime citokrome P450 (CYP) mogu imati značajan učinak na metabolizam lijeka i toksičnost. Ovaj pregled donosi spoznaje o tome kako polimorfizam enzima CYP2C8 i CYP2C9 utječe na bioraspoloživost i kliničke ishode liječenja ibuprofenom i diklofenakom, koji se svrstavaju među najčešće propisivane nesteroidne protuupalne lijekove. Hepatotoksičnost i gastrointestinalno krvarenje najčešće su nuspojave povezane s utjecajem varijanti CYP2C8*3 i CYP2C9*2*3 na farmakokinetiku ibuprofena i diklofenaka. Na osnovi rezultata genotipizacije CYP-a mogu biti prepoznati pacijenti koji imaju povećani rizik od razvoja nuspojava te im je nužno prilagoditi dozu lijeka ili odabrati drugi lijek koji ne dijeli isti metabolički put. Osim enzima CYP, značajan utjecaj imaju i polimorfizmi gena koji kodiraju fazu II metabolizma, osobito enzimi UGT, te transporteri, poput ABCC2, koji mogu modulirati ne samo transport na barijeri jetre i žuči nego i izlučivanje bubrezima. Stoga je u budućim istraživanjima nužan poligenski pristup. Prije uvođenja genotipizacije u redovitu kliničku praksu potrebno je provesti daljnja istraživanja koja će uključivati veće fenotipski dobro definirane skupine ispitanika za procjenu učinkovitosti ove strategije u poboljšanju liječenja ibuprofenom i diklofenakom. Zbog značajne međuetničke razlike u učestalosti polimorfizama gena CYP istraživanja treba provesti među različitim rasama i populacijama