Fenomen religije Marxa ne zanima sa stajališta neke moguće »filozofije religije«, koja religiju promatra s obzirom na njezin konačni smisao i na ozbiljenje vjerničke egzistencije koja polazi od vlastitoga tubitka, tj. od vlastitoga razumijevanja božanske objave u toj faktičnoj egzistenciji. Naprotiv, Marxa poglavito zanima ideologijski, filozofijski, politički i ekonomski aspekt religije, gdje se ona pojavljuje kao »iskrivljena svijest«, koja se konstituira na jednako iskrivljenim otuđenim odnosima. Religija je teorijski izraz te otuđenosti, zbog čega pretvaranje »kritike neba u kritike zemlje« ima za cilj prevladavanje te religijske svijesti radikalnom promjenom proizvodnih i društvenih odnosa. U tom izmijenjenom stanju nije potreban nikak...