Prednost parenteralne primjene Mi-ADMS pred DMSA u snižavanju tjelesnog opterećenja živom (203Hg) u štakora

The efficiency of meso-2,3-dirnercaptosuccinic acid (DMSA) and the mono-isoamyl ester of meso-2,3-dimercaptosuccinic acid (Mi-ADMS) in decreasing 203Hg retention was evaluated in rats in relation to age and time of treatment. The experiments were performed on six-week- and seven- day-old Wistar rats, which received 203Hg by intraperitoneal administration. The chelators DMSA or Mi-ADMS were also administered intraperitoneally, twice, on two consecutive days, in doses of 0.25 mmol/kg body weight as early (0.5 and 24 h) or delayed treatment (24 and 48 h, or 48 and 72 h) after 203Hg administration. The retention of 203Hg was determined in the carcass, liver, kidneys and brain six days after administration using gamma scintillation counters (double crystal, well type). In all experimental conditions, regardless of the animals\u27 age and time of chelation therapy, Mi-ADMS was found to be superior to DMSA in reducing the body burden of 203Hg in whole body and organs. Mi-ADMS therefore seems to be a very promising chelator in the treatment of mercury poisoning.Procjenjivana je učinkovitost mezo-2,3-dimerkaptojantarne kiseline (DMSA) i monoizoamilnog estera mezo-2,3-dimerkaplojantarne kiseline (Mi-ADMS) u snižavanju opterećenja živom (203Hg) u štakora u odnosu na dob i vrijeme primjene. Pokusi su provedeni na šestotjednim ženkama i sedmodnevnim sisajućim bijelim štakorima Wistar iz uzgoja Instituta u Zagrebu, kojima je intraperi-tonejski davana 203Hg. Kelati DMSA i Mi-ADMS davani su, također intraperitonejski, dva dana zaredom u dozi od 0,25 mmol/kg tjelesne težine kao neposredna/rana primjena (El - 0,5 i 24 h) ili kao odgođena/kasna primjena (E2 - 24 i 48 h, E3 - 48 i 72 h) nakon davanja 203Hg. Retencija 203Hg mjerena je u karkasu (tijelo nakon odstranjenja probavila), u jetri, u bubrezima i u mozgu sest dana nakon primjene Hg u odgovarajućim gamascintilacijskim brojačima. U šestotjednih životinja i DMSA i Mi-ADMS primijenjeni kao rana terapija (El) snizili su retenciju 203Hg u karkasu i u organima u odnosu na vrijednosti u kontrolnih (netretiranih) životinja. Odgođena primjena (E2 i E3) jednog i drugog kelata snizila je retenciju 203Hg u karkasu i bubrezima, nije imala učinka na retenciju u jetri, a retenciju u mozgu snizio je samo Mi-ADMS. U sedmodnevne sisančadi oba kelata značajno su snizila tjelesnu retenciju 203Hg i nakon rane (El) i nakon kasne primjene (E2), a jedino DMSA u kasnijoj primjeni (E2) nije imao učinka na retenciju Hg u mozgu. U svim eksperimentalnim uvjetima neovisno o dobi životinja i vremenu kad je primijenjen kelat, terapija s Mi-ADMS bila je učinkovitija od DMSA u snižavanju tjelesnog opterećenja 203Hg u tijelu i u organima. To je glavni nalaz ovog istraživanja. Čini se da je Mi-ADMS kelat koji puno obećava u budućnosti kao lijek izbora u terapiji otrovanja živom