PRESUDA NA TEMELJU SPORAZUMA STRANAKA U HRVATSKOM KAZNENOM PROCESNOM PRAVU I PRAKSI ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU

Suvremeni pravni sustavi prihvaćaju različite oblike konsenzualnih postupaka koji omogućuju ekonomično i učinkovito procesuiranje počinitelja kaznenih djela, ali i svojevrsnu humanizaciju kaznenog pravosuđa. Presuda na temelju sporazuma stranaka u hrvatskom kaznenom procesnom pravu jedan je od konsenzualnih postupaka u kojemu državni odvjetnik postupa sukladno načelu legaliteta i s okrivljenikom pregovara isključivo o uvjetima priznanja krivnje i kazni te drugoj kaznenopravnoj mjeri. Unatoč mnogim prednostima koje donosi, presudu na temelju sporazuma stranaka karakteriziraju i značajni nedostatci, kako oni tipični za sve oblike konsenzualnih postupaka, poput neprimjenjivanja osnovnih procesnih jamstava pravičnog postupka za okrivljenika, marginalizacije žrtve i pomanjkanja transparentnosti kaznenog procesuiranja, tako i specifi čni nedostatci uvjetovani manjkavim zakonskim uređenjem. Tako problem predstavlja nedostatak sudske kontrole osnovanosti optužnice koja bi prethodila prihvaćanju sporazuma i potvrđivanju optužnice, kao i problem ograničene mogućnosti suda da kontrolira i odbije sporazum stranaka. Posebno se razmatra pitanje zakonom neograničene mogućnosti sporazumijevanja s obzirom na težinu kaznenog djela. Dvojbeni aspekti zakonskog uređenja presude na temelju sporazuma stranaka u hrvatskom kaznenom procesnom pravu sagledani su iz teorijskog i normativnog aspekta te iz perspektive rezultata istraživanja dvadesetjednomjesečne prakse Županijskog suda u Zagrebu