Od publike do korisnika : pojedinosti iz suvremene teorije baštine : (drugi dio)

Živimo u vremenu kad prilagodba postaje mjerilo uspjeha,, dakako riječ je o muzejima,, jer struka nam je zapuštena i u zaostajanju za vremenom, m a lo toga je dovršeno kad je riječ o posjećivanju muzeja, potrebna je silna volja da se konceptualno pomaknemo od publike do korisnika. Beskrajni redovi pred značajnim slikama vise su socio-psihološki ritual zajedništva, poklonstvo pred istim simbolima duhovnosti nego estetski doživljaj. Za razliku od publike posjetitelji pripadaju srednjoj klasi, dolaze 1- 2 godišnje u muzej pasivni su i zadržavaju se u muzeju samo koliko traje njihova motivacija. Oni čine 50-60% ukupnog broja posjeta. Posebna kategorija posjetitelja su turisti čije su potrebe i mogućnosti limitirane. Kako bi se pokazala širina uloge reformiranoga muzeja uveden je u uporabu termin “korisnik” da bi se precizirao drukčiji odnos. Moguće je odrediti i kategorije specijalnih korisnika: predškolski uzrast, djeca s teškoćama u razvoju, školska mladež, starije osobe, slijepi, gluhi, invalidi i sl. Ciljana grupa mogu biti i nastavnici koji u suradnji s kustosima uče pravilno koristiti muzej. Korisnici su ključ kojim se otvaraju vrata etičke obnove profesije onako kako je načeta praksom ekomuzeja. Običan će čovjek rado posjetiti senzacionalne muzeje, ali ono što mu treba za život dat će mu njegov mali muzej u susjedstvu