Prirodoslovni muzeji i znanstveni rad

U članku se najprije pokazuje kako znanstveno nastojanje u prirodoslovnome muzeju proistječe iz zahtjeva samih prirodnina (minerala, fosila, biljaka, životinja, hominidnih ostataka i sl ) koje trebaju postati muzejskim predmetima. Znanstvenim prikupljanjem i znanstvenom obradom tih dokumenata o razvoju Zemlje i čovjeka dobivaju se razne obavijesti važne za znanstvena područja geologije i biologije. Te obavijesti o muzejskom radu traže se zato što su nužne za stvaranje i život prirodoslovnih muzejskih zbirki. Bez takve znanstvene obrade prirodnine ne mogu postati muzejskim predmetom, ući u zbirke i poprimiti niz funkcija u tipično muzejskim oblicima komunikacije. Stoga je znanstveni rad u prirodoslovnim muzejima bio i ostao vrlo važna muzejska djelatnost. Mnogo je značio i još uvijek znači za napredak nekih bioloških i geoloških disciplina uopće, naročito sistematike i paleontologije, ali je isto tako bio presudan za pojavu i za razvoj prirodoslovnih muzeja. U vezi s prošlošću posebna se pozornost svraća na neka teorijska gledišta i praksu istaknutog hrvatskog zoologa i muzealca Spiridiona Brusine, ali se ističe zapazen znanstveni i muzejski doprinos nekih drugih prirodoznanstvenika muzealaca, sve do najnovijeg vremena. Pri tome u ispunjenju muzejskih i prirodoznanstvenih uloga osobit naglasak stavljen je na kljucnu ulogu muzejskih prirodoslovnih knjižnica. U ovome se tekstu prikazuje iskustvo u nastavljanju znanstvenog rada unutar muzeja nakon ujedinjenja triju prirodoslovnih muzeja u jedan, u Hrvatski prirodoslovni muzej (1986.) otkako je Rješenjem Ministrstva znanosti, tehnologije i informatike (1990.) osnovana znanstvenoistraživačka jedinica, a zatim Muzej upisan u Upisnik znanstvenopravnih osoba (1996.). Iz Muzeja je prihvaćeno vise znanstvenih projekata i programa, pokrenut je znanstveni časopis ( na engleskom jeziku) Natura Croatica (od 1992), pomoću kojega se zamjenom dobiva bogata znanstvena i stručna literatura, koji objavljuje predradnje za izradu Hrvatske faune i Hrvatske flore u obliku suplemenata i sličnih izdanja. Motto: "Koja korist ako se u Narodnome muzeju u Zagrebu čuvaju najznamenitiji predmeti, najdragocjenije zbirke kad nisu inače nikome poznate, te učeni svijet ne zna za njih? A koja korist opet ako pišemo samo hrvatski, ma i najvrednije rasprave, pače čitave knjige, kad kod kuće jedva na prste možemo prebrojiti čitatelja za njih, a one stotine i stotine učenjaka inih naroda, koji željni na to čekaju, ne mogu nas razumjeti. ” S. Brusina, Naravoslovne crtice, rad knj.27, str. 13