Protoslavensko *j, Van Wijkov zakon i ē-osnove

The loss and restoration of the phoneme /j/ plays a major role in the development of Proto-Slavic. After vowel contraction in posttonic syllables, Dybo’s law, and the rise of new /j/ in east, South, and West Slavic, contracted and uncontracted forms may have coexisted during a considerable period of time. After Dybo’s law we have *voļȃ < *vòlja ‘will’ but *rolьjà < *orlь̀ja ‘plowland’, after contraction *roļá in Slovincian rolåu, Old Polish rolå. The loss of distinctive tone yielded merger of the two paradigms, as a result of which most nouns of the former type adopted the accentuation of the latter. Slavic deverbal ja-stems are original proterodynamic ī/jē-stems. The proterodynamic nouns *dūšà (c) ‘soul’ and *zorjà (c) ‘dawn’ have probably preserved the original accentuation. The other proterodynamic jā-stems evidently adopted the accent pattern of the deverbal ā-stems.Gubitak i uspostava fonema /j/ ima važnu ulogu u razvoju protoslavenskoga jezika. Nakon kontrakcije vokala u zanaglasnim slogovima, Diboova zakona i pojave novoga /j/ u istočnom, južnom i zapadnoslavenskom jeziku moguće je da su u nekom razdoblju supostojali kontrahirani i nekontrahirani oblici. Prema Diboovu zakonu imamo *voļȃ < *vòlja, ali *rolьjà < *orlь̀ja, prema kontrakciji *roļá u slovinskom rolåu, staropoljskom rolå. Gubitkom distinktivnoga tona došlo je do spajanja dviju paradigmi, a kao rezultat toga većina imenica prijašnjega tipa preuzela je akcentuaciju potonjega. Slavenske deverbalne ja-osnove izvorno su proterodinamičke ī/jē- osnove. Proterodinamičke imenice *dūšà (c) i *zorjà (c) vjerojatno su zadržale izvornu akcentuaciju. Druge proterodinamičke jā-osnove očigledno su preuzele akcenatski obrazac deverbalnih ā-osnova