Sve što postoji rezultat je kozmičke evolucije. Čiji je početak te evolucije ovijen je, dakako, tamom. Sve što se doga|a slijedi prirodne zakone. Ta sama po sebi razumljiva tvrdnja vrijedi i za čovječanstvo i za proces civilizacije koji je ono započelo. To je i aksiomatska osnova izlaganja. Svakako da je doslovno beskonačnu isprepletenost odnosa u tom fenomenu moguće sagledati samo djelomice — već zbog ograničene upotrebljivosti našeg spoznajnog aparata nastalog evolucijom. Unatoč tome ništa nas ne sprječava pomaknuti granicu spoznatljivog. Pošto nijedno drugo živo biće nema dovoljno svijesti, samo ljudima može biti u interesu da humanost stekne značaj u kulturnoj evoluciji. Tako|er se nijedno drugo biće neće (moći) zanimati za podnošljive ...