U članku se govori o aktualnoj temi — ekološkoj pismenosti, proturječnostima i instrumentalizaciji u industrijskom društvu, koja proizlazi iz njegovih praktičnih potreba, ali i iz zahtjeva za promjenom vrijednosti i kulturnih obrazaca u kontekstu odnosa čovjek–priroda. Industrijsko društvo instrumentalizira ulogu škole pa i ekološku edukaciju zahtijevajući njezinu funkcionalnost. Nasuprot tome predmoderno društvo ima tradiciju reproduciranja znanja i ponašanja prema okolišu, posredovanu stabilnom simboličkom strukturom društva. Ubrzanje, svojstveno modernom društvu, priječi uspostavljanju takve tradicije i rutiniziranog ponašanja. Bez kulturnog razumijevanja odnosa čovjek–priroda nema kulturne ni ekološke tolerancije pa ekološka pismenost ...