U članku se ističe kako teologija, ako želi odgovarati na znakove našeg vremena ili govoriti o Bogu, ne smije previdjeti probleme koje čovjek izaziva svojim odnosom prema prirodi i tako u njoj ruši svaku ravnotežu. Nadu u bolju budućnost ne može podržati samo uvjerenje da su Bog ili neke druge transcendentne sile te koje određuju sudbinu svijeta. Moramo biti svjesni da Bog djeluje po nama i da se smijemo nadati samo ako smo svjesni vlastite odgovornosti i ako u skladu sa svojim snagama činimo ono što nam nalaže savjest. Stoga je potrebno produbljavanje osobne vjere u kršćana i istinsko svjetovno povezivanje svih religija glede biti vjerskih pogleda na svijet i iz nje proizlazeće duhovnosti, holističkog razumijevanja čovjeka i svijeta uopće....