NON-CONSENSUAL STATE DISSOLUTION IN INTERNATIONAL LAW: THE BADINTER INNOVATION IN RETROSPECT

Kakve doktrinarne implikacije proizlaze iz međunarodnog odgovora na propast Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije? Suočen s duboko suprotstavljenim vizijama jugoslavenskog samoodređenja koje su postojale unutar same zemlje, međunarodni poredak, slijedeći upute Badinterove komisije, reagirao je ad hoc protiv onog etnonacionalizma koji se manifestirao kao najopasniji od svih suprotstavljenih nacionalizama na tom području. Pripisujući međunarodno priznanje određenom skupu ustavno uspostavljenih unutarnjih granica, Badinterova je komisija za svoje ponašanje ponudila objašnjenje koje je prije zamaskiralo nego istaknulo njezino de facto napuštanje dotadašnje doktrine. Ovime je pokušala minimalizirati potencijalne implikacije koje bi njezina odluka mogla imati na principe suverenosti i samoodređenja. Bilo kakav pokušaj pozivanja na odluke Badinterove komisije kao na dokaz šire promjene u doktrini međunarodnog prava, u smislu pridavanja međunarodnopravnog statusa ustavno određenim pod-nacionalnim jedinicama, zanemaruje partikularni kontekst u kojem su te odluke donesene i prijeti da dade neopravdanu podršku izvana potaknutim secesionističkim projektima.What are the doctrinal implications of international responses to the demise of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY)? Faced with harshly conflicting internal visions of Yugoslav self-determination, the International order – taking direction from the Badinter Commission – reacted in an essentially ad hoc manner against the most manifestly virulent of the competing ethno-nationalisms. In ascribing international legal status to a particular set of constitutionally-established internal boundaries, the Badinter Commission gave a rationale that masked rather than highlighted its departure from existing doctrine, seeking thereby to minimize any implications for the future of sovereignty and s elf-determination. Any effort to invoke the Badinter Commission judgments as evidence of a broader doctrinal transformation, attributing international legal personality to constitutionally-delineated sub-national units more generally, neglects the peculiar context of those judgments and threatens to lend undue support to externally-promoted secessionist projects