Moć kršćanina: Razlučivanje improvizacijske etike moći iz Evanđelja po Marku

Prisutnost moći, koja u javnom životu funkcionira i na vidljive i na nevidljive načine, iziskuje razvoj kršćanske etike moći, koja će usmjeravati Crkvu i njezine članove u svim relacijskim diskursima, kako s onima unutar kršćanskih zajednica tako i s onima izvan. Ključno pitanje kojim se u ovoj studiji valja pozabaviti jest: kako kršćani trebaju nositi i koristiti moć? Da bismo shvatili Isusovu koncepciju i uporabu moći, u studiji ćemo se fokusirati na narativnu analizu Evanđelja po Marku, s naglaskom na perikopi u recima 10, 42-45. Ondje nalazimo Isusovo djelo svjesne pokornosti i otkupljenja kao primarnu svetopisamsku sliku kršćaninova izričaja moći. Da bismo se pozabavili procesom formiranja normativne etike na temelju naše egzegeze, u istraživanju ćemo se koristiti kritičnom integracijom etičkih metodologija Richarda Haysa i Samuela Wellsa, služeći se slikama sluge, žrtve i šaloma iz samog narativa, kao biblijskoga formacijskog obrasca za formiranje kršćanske etike