Vjekoslav Bajsić in Dialogue

Rad je kao cjelina sastavljen od dvaju dijelova. U prvom dijelu riječ je o Bajsićevu antropološkom razumijevanju čovjeka i elementarnih oblika društvenosti i društvenoga života. Kroz metafore »gnijezda« i »prašume« sažeti su temeljni modeli društvenoga organiziranja i različite forme života i ponašanja ljudi u dvjema različitim društvenim paradigmama i/ili tipovima društvenosti: »gnijezdu« i »prašumi«. Sociološkim rječnikom kazano, riječ je o fundamentalnim formama društvenoga života u vlastitoj grupi, zajednici, »gnijezdu« (Gemeinschaft), i vrlo široku poimanju društva (Gesellschaft) kao »prašume«. Sadržaj ljudskog djelovanja uvijek se uklapa u neku širu nakanu koja u sebi nosi karakter gnijezda ili prašume. Elementarni oblici društvenoga ponašanja i života, međutim, nipošto nisu svojstveni samo čovjeku, nego i drugim animalnim vrstama koje žive refleksnim, a ne refleksivnim životom. U tome se očituje naša biološka uvjetovanost i naš »zoološki supstrat«, koji se teško nadilazi naravnim putem. Njihov odnos je dijalektičan, međusobna uvjetovanost i dinamika tog odnosa provlači se nužno kroz cjelinu ljudskoga. Bajsić opravdano zaključuje kako se antropološka perspektiva društva i pojedinaca u njemu teško mijenja. U »gnijezdu« vlada monolitnost i (prividno) suglasje. U »prašumi« pak vladaju zakonitosti »prašume«, a dijalog je metoda tipično »prašumskog« ponašanja. U drugom, pak, dijelu rada riječ je o dijalogu – jedinom legitimnom načinu ophođenja prema drugima i drukčijima. Današnji je svijet »prašuma« toliko pluralan, kompleksan i međuovisan da se u njemu važni globalni problemi mogu rješavati samo zajedničkom suradnjom, u kojoj je nezamjenjivo sredstvo i uvjet međusobne komunikacije – dijalog ili razgovor.The present paper consists of two parts. The first part addresses Bajsić\u27s anthropological understanding of the human being and basic forms of their sociality. By using metaphors »nest« and »jungle«, Bajsić summarizes basic models of social organization and different forms of life and behaviour of people. The result is two different social paradigms and/or types of sociality »nest« and »jungle«. Sociologically speaking, »nest« (Gemeinschaft, community) refers to fundamental forms of social life in one´s own social group, whereas »jungle« (Gesselschaft, society) can be used as a very broad explanation of society. Human conduct is always a part of a bigger picture which resembles a »nest« or a »jungle«. Mentioned basic models of social conduct and life in general, are not unique to humans alone, but are common among other animal species that live reflexively, not reflectively. Our biological contingency and our zoological substratum, which are difficult to rise above, are evident in these models of social behaviour. Bajsić concludes that anthropological perspective on society and an individual in society hardly changes. In the »nest«, there is monolithism and (apparent) concordance. In the »jungle«, the« law of the jungle« prevails. And dialogue is a typical »jungle« behaviour. Considering this, the second part of the present paper concentrates on dialogue, the only legitimate manner of conducting oneself toward others and the ones who are in some way different. Today´s world (the »jungle«) is a pluralistic, complex and interdependent world. Global problems of today´s world can be solved through cooperation only. And an irreplaceable tool and condition of communication is – dialogue