Discourse Marker Research in Spoken EFL

Unatoč iznimno važnoj ulozi diskursnih oznaka u ostvarivanju kohezije i koherencije unutar diskursa i unatoč činjenici da su diskursne oznake sastavni dio diskursne, pragmatičke i strateške, odnosno komunikacijske kompetencije, empirijska su istraživanja ovih lingvističkih jedinica u području učenja stranoga, poglavito engleskoga jezika uvelike zapostavljena (Ellis, 1994; Müller, 2004). Nalazi malobrojnih studija iz ovog područja ukazuju na relativno nizak stupanj usvojenosti engleskih diskursnih oznaka kod učenika engleskoga kao stranoga jezika, što se uglavnom smatra posljedicom nedovoljno dobro osmišljenog usustavljenja u poučavanju diskursnim oznakama. Ova istraživanja uglavnom počivaju na podacima dobivenima iz usmenih jezičnih uzoraka, tj. iz govora, pri čemu izvor svojih teorijskih orijentacija prvenstveno pronalaze u diskursnom pristupu Deborah Schiffrin (1987). U ovome radu autorica donosi kritički prikaz najreferentnijih istraživanja usvajanja i uporabe diskursnih oznaka u govorenju na engleskom kao stranom jeziku. S obzirom na skromnu zastupljenost navedenih istraživanja u primijenjenoj lingvistici, ovaj bi prikaz mogao pridonijeti rasvjetljavanju konceptualnih i metodoloških dimenzija istraživanja diskursnih oznaka u procesu učenja engleskoga kao stranoga jezika čija dijakronijska perspektiva obuhvaća tek proteklih dvadesetak godina.In spite of discourse markers´ highly important role in creating discourse cohesion and coherence and in spite of the fact that discourse markers are an indispensable component of discourse, pragmatic and strategic, i.e. communicative competence, empirical research on these linguistic items has been largely neglected in the field of foreign language learning, especially English (Ellis, 1994; Müller, 2004). Findings of a small number of studies in this area point to a relatively poor command of English discourse markers by EFL learners, which is primarily considered to be a consequence of an inadequate systematization in discourse marker teaching. These studies are mostly based on data obtained from spoken EFL samples and are mainly oriented towards Deborah Schiffrin´s (1987) discourse approach to discourse marker research. In this paper the author provides a critical review of the most–referred– to studies on the acquisition and use of discourse markers in spoken EFL. Given the under-representation of the above mentioned research in applied linguistics, this review will hopefully contribute to extending current knowledge about the conceptual and methodological dimensions of EFL discourse marker research whose diachronic perspective has only encompassed the last twenty years