U radu se analizira važnost Valjavčeva izdanja Crkvenih prikazanja starohrvatskih {Staripisci hrvatski, knjiga XX., JAZU Zagreb, 1893.). Valjavec je u ovaj svezak uvrstio četrnaest dramskih tekstova (dva na temelju glagoljskih, a dvanaest na temelju latiničnih rukopisa) različitih generičkih obilježja (muke, misteriji, uskršnje igre, mirakuH, hagiografske drame). Premda je Valjavčevpredgovor i s književnopovijesnoga, a naročito teatrološkoga stajališta danas zastario, ovaj svezak još uvijek posjeduje iznimnu vrijednost. On je do danas jedini gdje su na jednome mjestu sabrane gotovo sve hrvatske crkvene drame, a ovdje objavljeni tekstovi služe i suvremenoj hrvatskoj kazališnoj praksi.Im Artikel wird die Bedeutung de Bandes XX. der beriihmten...