SLOBODNO VRIJEME KAO RESURS U POSTINDUSTRIJSKOME DRUŠTVU

Modus provođenja slobodnoga vremena relevantan je čimbenik u determiniranju kvalitete čovjekove egzistencije. Smatra se da je ono resurs koji ima potencijal da razvije i usavrši temeljne antropološke sastavnice čovjeka. U tom kontekstu govori se o aktivnom provođenju slobodnoga vremena koje uključuje duhovno, misaono i tjelesno nadograđivanje za razliku od pasivnog provođenja slobodnoga vremena koje se najčešće povezuje s raznim oblicima uni& cirane i konzumerističke zabave, koja ne doprinosi razvoju čovjekove ličnosti, samoostvarenju i emancipaciji. Slobodno je vrijeme i individualni i društveni fenomen, što znači da je oblikovano speci& čnim interesima pojedinca, ali i njegovim objektivnim socijalnim kategorijama kao što su rod, razina obrazovanja i socioekonomski status, te društveno-historijskim trenutkom u sklopu kojeg se prakticira. Društveni aspekt slobodnoga vremena sastoji se i u potrebi njegova strukturiranja i organiziranja kroz djelovanje širih društvenih institucija, koje mogu omogućiti da slobodno vrijeme bude uistinu „slobodno“ od tržišnih kriterija i pro& tne isplativnosti