U ovom se radu raspravlja o problematici izgradnje jedinstvene zgrade Muzičke akademije u Zagrebu, ustanove koja je osnovana 1922. godine i nikada nije djelovala u okvirima jednog fizičkog prostora, nego se nastava vršila na više iznajmljenih lokacija. Nadalje, zbog komparativnog uvida u način djelovanja daje se pregled situacije u visokoobrazovnim glazbenim ustanovama susjednih zemalja — Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Srbiji — koje kao zemlje proizašle iz Jugoslavije imaju djelomice sličnu povijest kao i Hrvatska, te u nekim drugim visokoobrazovnim glazbenim ustanovama Europe: u Francuskoj, Engleskoj i Poljskoj. Dok slične institucije u zemljama bivše Jugoslavije imaju iste probleme kao zagrebačka Muzička akademija, predstavljene zemlje ...