Očito je s obzirom na književno-estetske i poetske profilacije da pojedina "parcijalna" poetika u Krleže "usmjerava" određeni tip pjesničke prakse i određeni poetski model, koji uvijek nužno ne mora poštovati ideju i "koncepciju" cjeline korupsa, tim više što se kasnije Krleža poetski razvijao i što je korigirao svoja idejna i poetska stajališta, te što je "ispravljao" raniji tip pjesničke prakse, i to iz sfere teorijskoga uma, što smatramo uzaludnim naporom.Due to literary aesthetic and poetical profilations, it is obvious that a particular \u27partial\u27 poetics in Krleža \u27directs\u27 towards a certain type of poetical praxis and a certain poetical model, which need not necessarily respect the idea and concept of the corpus as a whole...