CROATIAN ORTOGRAPHY - SERBIAN ORTHOGRAPHY

Preispitujući ukorijenjenost hrvatskoga pretežito na fonološkome načelu utemeljena pravopisa, nužno se taj i takav pravopis dovodi u vezu sa srpskim, također uglavnom fonološkim pravopisom. Pritom se nastoji upozoriti na dvoje: fonološko pravopisno načelo nalazi svoje potvrde i u hrvatskoj predvukovskoj tradiciji, te hrvatski se fonološki pravopis umnogome razlikuje od srpskog. Naime, iako se hrvatska i srpska pravopisna tradicija dobrim dijelom preklapaju – i jedna su i druga u svojoj osnovi fonološke - one se i razlikuju upravo s obzirom na zastupljenost morfonološkoga. Štoviše, ni izravni pokušaji ujednačavanja tih dviju pravopisnih normi (hrvatski i srpski pravopisi priređeni prema Pravopisnom uputstvu iz 1929. te novosadski pravopis iz 1960) nisu te razlike uspjeli trajnije zatrti.Examining the Croatian orthography, based mostly on phonological principle, it is necessary to connect it to the Serbian orthography which is also phonological. At this point attention should be paid to two things: a) Phonographical orthographical principle is confirmed in Croatian tradition in the period before Vuk Karađić, b) Croatian phonological orthography in many things differs from the Serbian one. Although Croatian and Serbian orthographical tradition coincide - both of them are basically phonological - they are only different in the sense of the presence of morphonological aspect. Moreover, direct attempts to standardise these two orthographical principles (Croatian and Serbian), arranged according to "pravopisno uputstvo" (1929) and Novi Sad orthography (1960) were not able to erase these differences