Reforme javne uprave u krhkom institucionalnom okviru: primjer Albanije

Certain specific issues in public administration development and reform during transition period in Albania are analysed. The analysis is theoretically rooted in historical institutionalism, as well as in the models of Europeanization and transition. The transition period was marked by neglect and instrumentalization of public administration, while political institutions were slowly adapting to multiparty system and market economy. Focusing on public administration reform was impeded by political instability and by polarization between two main parties. Formulation and implementation of the main reform strategies happened at the beginning of the new century with intensive involvement of international expert and donor community. Modern administrative reforms are mostly linked to the EU accession process and subjected to the EU conditionality policy. There are several aspects of public administration whose main features are specifically analysed: policy making capacity and horizontal coordination at the central level, civil service system and modernization of human potentials management, decentralization, and the rule of law in administrative procedures and administrative justice. Each aspect has been subjected to extensive reform measures. The main problems are politicization and centralization of public administration as well as incoherence between different reform models that are influenced by divergent donors’ interests. Some improvements are noted in the areas of policy coordination and legislative process, but implementation and internalization of the proclaimed objectives among civil servants and wider range of societal actors remains the main problem. Conclusions are presented for each analysed aspect.Analiziraju se značajke razvoja i reforme javne uprave tijekom tranzicijskog razdoblja u Albaniji. Analiza je teorijski utemeljena na historijskom institucionalizmu te na teorijama tranzicije i europeizacije. Razdoblje tranzicije za javnu je upravu u Albaniji bilo period zanemarivanja i instrumentalizacije, dok su se političke institucije sporo prilagođavale demokratskom višestranačju i tržišnom gospodarstvu. Usredotočenje na reformu javne uprave bilo je onemogućeno polarizacijom između dvije najveće političke stranke i općom političkom nestabilnošću. Oblikovanje i provedba glavnih reformskih strateških dokumenata počelo je početkom 21. stoljeća, intenzivnim uplitanjem i sudjelovanjem međunarodne zajednice. Suvremene upravne reforme usko su povezane s pristupanjem Europskoj uniji i podložne europskoj politici uvjetovanja. Nekoliko je aspekata javne uprave čije su glavne razvojne značajke posebno obrađene: kapacitet za oblikovanje javnih politika i vodoravna koordinacija na središnjoj razini, službenički sustav i modernizacija upravljanja ljudskim potencijalima, decentralizacija te vladavina prava u upravnom postupanju. Svaki od njih je u novije vrijeme podvrgnut reformskim mjerama. Temeljni problemi s uspjehom reformi su politizacija, centralizacija i neusklađenost reformskih modela inspiriranih divergentnim interesima različitih pokrovitelja. Došlo je do određenih poboljšanja u pripremi javnih politika i propisa, no ostaju problemi provedbe i internalizacije proklamiranih ciljeva kod javnih službenika te drugih društvenih aktera. Zaključci su formulirani za svaki promatrani aspekt posebno