Strategija upravne reforme u Srbiji u kontekstu europske integracije

The dominant orientation today is towards a pragmatic approach that a »good« administration is the one that proves successful in fulfilling public interests. This approach deals with numerous issues of administrative reform strategies. Administrative models in the developed countries (particularly in Europe) are based on the social functions of the state and public administration and their role in the realization of general interests of society and social benefit (bono publico). Administrative tasks in the administrative legislation of Serbia (Law on Public Administration) are normatively defined in compliance with contemporary standards in this field. In this context, the administrative legislation in Serbia has departed from the concept that sees administrative action as an instrument of repression, and has widened the scope of administrative activities to areas such as participating in defining public policy, monitoring the conditions in particular social fields, public services, development activities, etc. The Serbian Government adopted an Action Plan for Implementing Administrative Reform for 2009–2012, in which planned activities have been set in the key areas of administrative reform including decentralization, professionalization and depoliticization, rationalization, coordination of public policies, control mechanisms, e-government and modernization of public administration. In the 2010 Serbia Progress Report, the European Commission assed that the capacity of the Serbian administration is good, but that the »dynamics of reform in this area are slow and uneven«. Within the context of European integrative processes, Serbia has the obligation towards its citizens and concluded agreements to take steps in achieving European standards and values in its administrative reform efforts by efficiently conducting public policies, implementing values and principles of the rule of law, reliability and predictability, transparency, accountability, economy, efficiency and effectiveness.U suvremeno doba prevladava pragmatični pristup koji kaže da je dobra uprava ona koja se pokaže uspješnom u ostvarenju javnog interesa. Taj se pristup bavi brojnim pitanjima strategija upravne reforme. Upravni modeli u razvijenim zemljama (posebno u Europi) temelje se na socijalnim funkcijama države i javne uprave i njihovoj ulozi u ostvarivanju općih interesa društva i društvenog dobra (bono publico). Upravni poslovi u upravnom zakonodavstvu Srbije (Zakon o javnoj upravi) normativno su definirani u skladu sa suvremenim standardima toga područja. U tom smislu, upravno se zakonodavstvo u Srbiji odmaknulo od koncepta prema kojem je upravno djelovanje instrument represije te je proširilo raspon upravnog djelovanja na područja poput sudjelovanja u utvrđivanju javnih politika, praćenja uvjeta u određenim područjima društva, javnih službi, razvojnih aktivnosti, i slično. Srbijanska je vlada usvojila Akcijski plan za provedbu upravne reforme za 2009–2012, u kojem su planirane aktivnosti smještene u ključna područja upravne reforme uključujući decentralizaciju, profesionalizaciju i depolitizaciju, racionalizaciju, koordinaciju javnih politika, mehanizme nadzora, e-upravu i modernizaciju javne uprave. U Izvještaju o napretku Srbije za 2010. Europska je komisija ocijenila da je kapacitet srbijanske uprave dobar, ali da je »dinamika reforme u tom području spora i nejednaka«. U okviru procesa europske integracije Srbija ima obvezu prema svojim građanima i prema sporazumima koje je potpisala poduzeti korake kako bi se postigli europski standardi i vrijednosti pri provođenju upravnih reformi tako da se učinkovito provode javne politike, primjenjuju vrijednosti i načela vladavine prava, pouzdanosti i predvidivosti, transparentnosti, odgovornosti, ekonomičnosti, učinkovitosti i efektivnosti