Credibility of The Church and Category of The Sanctity

Naočigled skandala koji pune novinske stupce i internetske portale, teologija je pozvana produbiti svoje razmišljanje o odnosu između svetosti i grješnosti Crkve, i kako taj odnos utječe na vjerodostojnost Crkve i njezina poslanja u današnjemu svijetu. U ovom kontekstu čini nam se opravdanim ustvrditi da fenomen svetosti predstavlja »teološko mjesto« na kojemu se svjedoči i potvrđuje istina i vjerodostojnost Katoličke crkve. Naime, u današnjim društvenim prilikama vjerodostojnost Crkve nije moguće povratiti isključivo uvjerljivim teoretskim pobijanjima različitih prigovora i optužbi na račun Crkve kao povijesne institucije. Kategorija svetosti najbolja je apologiju postojanja Crkve i njezina svjedočenja vjerodostojnosti ljubavi Božje u Isusu Kristu. U prvom dijelu rada pod naslovom – U potrazi za izgubljenom vjerodostojnošću – nastojimo analizirati rastuću krizu vjerodostojnosti Crkve u današnjemu društvu na koju su utjecali različiti čimbenici. Zatim se pokazuje kako kriza vjerodostojnosti utječe na evangelizaciju i posredovanje vjere budućim naraštajima, te poziva Crkvu na njezinu vlastitu evangelizaciju i obraćenje. U drugom dijelu rada koji je naslovljen – Samo je svetost vjerodostojna – želimo pokazati kako vjerodostojnost Crkve ovisi o njezinoj sakramentalnosti, to jest sposobnosti da bude znak i oruđe spasenja ljudima. U tom kontekstu kategorija svetosti nije tek strukturalna i ontološka dimenzija bitka Crkve, već ona ima povijesni doseg. Po življenoj svetosti Crkva kazuje o svom načinu bivanja znakom-sakramentom novog čovječanstva u povijesti. Izvorna svetost Crkve nosi u sebi proročku dimenziju, ona je prvenstveno laička, poziva na obraćenje struktura Crkve, a ne samo pojedinaca