Categories for Studying Coordination in the Administrative System

U radu se analizira koncept koordinacije u upravnom sustavu koji se istodobno sastoji od povezivanja dijelova (elemenata) organizacije i povezivanja organizacije s okolinom radi ostvarenja ciljeva upravnog sustava. U prvom dijelu prikazani su teorijski pristupi konceptu, glavne vrste te barijere za koordinaciju. U drugom dijelu prikazan je obuhvat koordinacije: intraorganizacijska, interorganizacijska i međusektorska koordinacija. U trećem dijelu analizirani su mehanizmi te pripadajući im instrumenti koordinacije u upravnom sustavu čime se daju alternative. Mehanizmi koordinacije predstavljaju načine putem kojih organizacija odnosno društvene grupe reagiraju na pritisak neizvjesnosti, nelagode koju izaziva pomanjkanje unutarnje orijentacije vlastitog djelovanja i nepouzdanost očekivanja u pogledu ponašanja drugih. Nijedan mehanizam kao i pripadajući mu instrument koordinacije nije sam po sebi dobar odnosno loš, izbor između njih nije ideološko pitanje, već je pitanje pod kojim je uvjetima rada pojedini oblik koordinacije najprikladniji.The paper analyses the concept of coordination in the administrative system. Coordination consists of connecting different elements of an organisation and simultaneous adjustment of the organisation with its surroundings in order to achieve the objectives of the administrative system. The first part of the paper deals with theoretical approaches to the concept of coordination, main types of coordination, and coordination barriers. The second part outlines the scope of coordination: intra-organisational, inter-organisational, and inter-sectoral coordination. In the third part, the author analyses the coordination mechanisms and coordination tools in the administrative system, thus showing different coordination options. Coordination mechanisms are manners in which an organisation or a social group react to the pressure of uncertainty, uneasiness caused by the lack of inner orientation of their activities, and unreliability of expectations with regard to other actors’ behaviour. None of the mechanisms and none of their coordination instruments are either good or bad in their own right. The choice between them is not a matter of ideology, it is merely a matter of choosing the method of coordination most suitable for certain working conditions