Ovaj je tekst osobno sjećanje na dragog čovjeka i kolegu, čije sam dragocjeno prijateljstvo imao čitavoga našega ljudskoga i profesionalnog djelovanja, od studentskih do njegova preranog odlaska. Živjeli smo u burnim vremenima i morali smo mnogošta izdržati. Nama, povjesničarima, jasno je da su sva vremena burna, ali naše je razdoblje ipak bilo posebno s tolikim ratovima, revolucijama i diktaturama svih vrsta, smo svjedočili i puno toga osobno trpjeli i podnosili. Nešto od toga sam želio podvući kao prijatelj, koji je s Antom proveo tolike zajedničke godine. Zahvalan sam mu sve što mi je dao kao sjajan čovjek i prijatelj na našem zajedničkom putu, koji je on prerano, ali ipak na svoj način uspješno završio. Tome je dokaz i ovaj svezak Senjs...